„Post korona“ zabave s balonima na otvorenom – u gradskim parkovima
Od popuštanja strogih mjera ograničavanja kretanja i „okupljanja na javnim prostorima“ i “socijalnog distanciranja” zbog sprječavanja širenja koronavirusa, u Zagrebu su, čini se, zabave s balonima u gradskim parkovima (“balloons park parties“) postale vrlo popularne:
Dječje rođendanske proslave na otvorenom – s kupljenom smrznutom tortom od sladoleda i napuhanim balonima – koje roditelji sami (a ne „rođendaonice“!) organiziraju u dječjim parkovima s drvenim klupama za sjedenje i stolovima; dnevna okupljanja „osnovaca“ mlađega i starijeg uzrasta uz „Colu“ i sokove te (vodene) balone u kvartovskim parkovima, nerijetko u okružju zgrade stanovanja, sa spravama za dječju igru i drvenim klupama, ponegdje i s još uvijek sačuvanom javnom česmom; tinejdžersko noćno druženje uz „Colu“ ili pivo i igre (vodenim) balonima u blizini pojedinih javnih česmi u parku Rekreacijsko-sportskog centra Jarun.
Što je zajedničko ovim zabavama u gradskim parkovima?
Zajedničko ovim „partijima“ u gradskim parkovima lako je razumljivo veselje svih sudionka zbog ponovnih mogućnosti okupljanja, druženja i proslava u otvorenom prostoru – i to bez plaćanja organizatorima zabava (!) – ali i mnoštvo razbacanih ostataka rasprsnutih, probušenih i ispuhanih balona. Samo čistačica stambene zgrade u blizini jednoga od parkova koje sam posjetila pokušava te komade balona ostavljene nakon prethodne zabave redovito pomesti (sl. 1, 2 i 3). Na ostala tri mjesta koja sam ovom prilikom fotografirala, na raznobojne ostatke balona od gume/lateksa/najlona nitko se ne obazire; leže raštrkani po čitavome parku dok ih vjetar ne raznese dalje, moguće i u obližnje jezero i rijeku, osim ako se već nisu zavukli između vlati trave ili ispod borovih iglica.
Sl. 1 Tlo dječjega igrališta u parku u Petrovaradinskoj/Sibeliusovoj ulici u naselju Prečko u Zagrebu (fotografija snimljena 4. 7. 2020., 10:30).
Jednokratno upotrijebljeni balon – dugotrajno smeće i opasnost za životinje
Dok su informacije o štetnosti za okoliš koju uzrokuju baloni od najlona (folijski baloni, punjeni zrakom ili helijem, izrađeni od sloja mekane plastike obloženoga tankim slojem aluminija, „metalik baloni“) određenom broju kupaca balona u nekoj mjeri poznate, informiranost o gumenim/lateks balonima puno je problematičnija. Premda je 1) izvor i „gumenih balona“ i „lateks balona“, odnosno gumenih lateks balona, (kao i ostalih proizvoda od gume i lateksa) drvo kaučukovca, ili puno preciznije, premda je glavni izvor prirodne gume (ostali nazivi: kaučuk, odnosno lateks kaučukovca/lateks, kaučukov mliječni sok iz kojega se proizvodi prirodna guma) stablo kaučukovca te premda se 2) u procesu poboljšanja elastičnosti, snage i otpornosti prirodne gume, gumi dodaju određeni kemijski aditivi, upravo se „lateks baloni“ reklamiraju kao „ekološki prihvatljivi“.
Nadalje, „lateks baloni“ se u prodaji oglašavaju kao „biorazgradivi“, uz tvrdnju da se „razgrađuju istom brzinom kao i list hrasta“ (!) i „nisu štetni za divlje životinje“. Međutim, umjesto da se baloni od lateksa, očekivano prema tim općekorištenim reklamnim objavama u međunarodnoj prodaji balona, biološki razgrade bakterijskom oksidacijom i da se na taj način izbjegne zagađenje okoliša, oni se samo razlažu u mikroplastične čestice, koje nisu biorazgradive (!), a posljedično se, ako baloni dospiju u more ili jezero, akumuliraju u hranidbenim lancima [1]. Uz to, za razgradnju balona od lateksa potrebne su godine i godine (vidi u daljnjem tekstu).
Na mrežnim stranicama neprofitne organizacije Balloons Blow (u slobodnom prijevodu: Baloni štetočine), koja „pruža informacije o štetnim i smrtonosnim učincima koje puštanje balona ima na naš okoliš”, predstavljen je fotodokumentirani test biorazgradljivosti. Na fotografiji snimljenoj 5 godina i mjesec dana nakon što su pronađena dva promatrana ispuhana “lateks balona” vidljivo je da se oni još uvijek nisu razgradili. Zabilješka o ukupnom vremenu potrebnome da se baloni razgrade kaže: 7 godina i 5 mjeseci. Srž predstavljenoga problema najbolje ilustrira popratni tekst uz fotografiju snimljenu 24. studenoga 2012.: „Prirodni lateks može biti ‘biorazgradljiv’, ali nakon dodavanja kemikalija, plastifikatora i umjetnih boja, koliko on može biti prirodan? S vremenom može postati ‘razgradiv’, ali zasigurno nije ‘biorazgradiv’. Osim toga, bacanje otpadaka u okoliš, bili oni biorazgradivi ili ne, nikada nije ekološki prihvatljivo [2]!”
Dakle, budući da ostaci balona od najlona i lateksa nisu biorazgradivi, velika su opasnost za životinje koje ih mogu progutati jer ih ne uspijevaju razlikovati od hrane; u tom slučaju umiru, polako i u mukama, od blokiranoga probavnog trakta.
Jednokratno upotrijebljene balone iskoristi za jednokratnu likovnu akciju!
Prvu i drugu fotografiju-pjesmu s dekorativnim obrubom od ostataka balona (zaostalih nakon jutarnjega čišćenja otpadaka s jučerašnje rođendanske proslave) i polusuhe trave iznikle u fugama između antitraumatskih gumenih podnih ploča u dječjem parku br. 1 snimila sam i napisala (prvo na engleskom jeziku, zatim na hrvatskom) 4. i 5. srpnja 2020.
Sl. 2a i 3a Moja prva post-korona/COVID-19 foto-pjesma s dekorativnim obrubom od rasprsnutih balona i polu-sasušene trave. Tlo dječjega igrališta u parku u Petrovaradinskoj/Sibeliusovoj ulici u naselju Prečko u Zagrebu (fotografija snimljena 4. 7. 2020., 10:30), Nakon noćne kiše i jutarnjega pometanja parka
Sl. 2b i 3b Moja druga post-korona/c-19 foto-pjesma s ukrasnim obrubom od rasprsnutih balona i polu-sasušene trave. Dječje igralište u parku u Petrovaradinskoj/Sibeliusovoj ulici u naselju Prečko u Zagrebu (fotografija snimljena 5. 7. 2020., 11:25).
Na prvu akciju dokumentiranja količine ostataka balona na određenoj maloj površini parka za djecu br. 2, u koji svakodnevno dolaze na igru mnogobrojna mala djeca u pratnji odlaslih te poneki pas, odlučila sam se 9. srpnja o. g. Sakupila sam komadiće porazbacane na površini veličine oko 15 m2 – po betonskim kulir pločama oko obnovljenoga mramornog zdenca i rubova travnatoga dijela parka u Kostelskoj/Zorkovačkoj ulici, završenoga davne 1940. godine. Iskoristila sam ih za dvije fotografije-pjesme (sl. 4 i 5). Raznobojne komadiće lateksa prvo sam komponirala u obliku dekorativnih obruba iluminiranih starih crkvenih i svjetovnih knjiga ili nekadašnjih dječjih slikovnica, a zatim sam ih razbacala, oponašajući prvotno zatečenu situaciju, ali koncentriranu u prostoru odgovarajućega kadra.
Obje sam likovne igre fotografirala. Radoznali dječak Z sve je to promatrao i prolijevao „balone“ vodom, kako bi izgledali „ljepši“.
Sl. 4a i 5a Moja post-korona foto-pjesma ukrašena okvirom od ostataka rasprsnutih (vodenih) balona. Kulir ploče na tlu dječjega igrališta u parku u Kostelskoj/Zorkovačkoj ulici u naselju Trešnjevka u Zagrebu (fotografija snimljena 9. 7. 2020., 19:19).
Sl. 4b i 5b Moja post-korona foto-pjesma ilustrirana ostacima rasprsnutih (vodenih) balona. Kulir ploče na tlu dječjega igrališta u parku u Kostelskoj/Zorkovačkoj ulici u naselju Trešnjevka u Zagrebu (fotografija snimljena 9. 7. 2020., 19:30).
Potom sam ih „pomela“ na hrpu (sl. 6). Na kraju sam ih u prozirnoj plastičnoj vrećici bacila u duboki koš za smeće u samome parku.
Sl. 6 Ostaci rasprsnutih (vodenih) balona „pometeni“ na hrpu; kulir ploča na tlu dječjega igrališta u parku u Kostelskoj/Zorkovačkoj ulici na Trešnjevci u Zagrebu (fotografija snimljena 9. 7. 2020., 19:35).
Napomena za moguće slične istraživače-čistače-stvaratelje: ruke sam oprala u zdencu u parku, a zbog mjera protiv širenja koronavirusa dodatno sam ih dezinficirala.
(tekst se nastavlja u sljedećem postu…)
Bilješke: