(nastavak 2. posta)
Pogled s četvrtoga kata
No, na uskršnji ponedjeljak 13. travnja (a bez praznovjernoga tumačenja broja 13) moja se zadovoljstva znatno reduciraju. Ne samo zbog preventivno ukinutih obiteljskih blagdanskih ručkova. U (pre)brzome hodanju uz rijeku ka motivu video snimanja (prozirna plastična vrećica na vjetru – zakvačena za granu poput anti-ekološke zastave!) – uganula sam gležanj. Od te se ozljede ni do danas nisam u potpunosti oporavila. Tako da od tada i sama stječem iskustva dugotrajne samoizolacije mnoštva građana svijeta, tek uz povremene pokušaje „povratka svojim hodalačkim „izletima“.
Stoga sam se, umjesto direktnoj komunikaciji s prirodom, potpuno okrenula novoj-staroj aktivnosti promatranja prirode – s otvorenoga prozora. I u ovako prilagođenom, “odmaknutom“ kontaktu s prirodnim okruženjem ali uz pojačani intenzitet promatranja i „upijanja“ – osjećala sam neizmjernu radost što sam nedavno odustala od selidbe-povratka na „Staru Trešnjevku“ – danas tek djelomično sačuvanu malu zelenu oazu u širem centru grada “, još jednu žrtvu prekomjerne neplanske izgradnje.
Prirodi, koja se pred mojim očima neprestano i neponovljivo mijenjala, zahvaljivala sam (a to činim i dalje) – osjećajima, fotografijama i povremenim zabilješkama riječima
Virtualna izložba „Pogled kroz moj prozor“
Na poziv Galerije grada Krapine prijavila sam se za sudjelovanje u virtualnoj izložbi fotografija „Pogled kroz moj prozor“, koja se u konačnici može pogledati na internetskoj stranici i Facebook stranici Galerije/POU-a[1][2].
Za izložbu sam odabrala dvije fotografije iz ciklusa u nastajanju – (približno) isti kadar istoga motiva iz okruženja moga doma, snimljen u razmaku od tri tjedna.
U vremenskome slijedu (ovdje s „preskokom“) pratim međusobnu igru prirode i čovjeka oblicima – intenziviranima bojama, teksturama, svjetlošću i sjenama – sada djelomično određenu koronom. Tako se u istome vizualnom okviru isječak pravokutnoga vrta mijenja u isječak zelenoga kruga, odnosno kugle krošnje divljega kestena. A koronom diktirano nekretanje ili pak ponovno živo kretanje ljudi – u razdoblju bez kiše – sudjeluje u ovoj igri promjenā na način koji je također zanimljiv za pratiti.
Paralelno s pregledom snimljenih fotografija oblikovala se je i moja zabilješka-stih.
Kako su mi fotografske usluge još uvijek bile nedostupne, moja diptih-fotografija s tekstom nije mogla dobiti svoj predviđeni tiskani oblik, s tekstom u marginama ispisanim rukom. Umjesto toga, digitalne fotografije su u marginama dobile digitalni tekst.
Trokuti, elipse, pravokuti / Pogledi s četvrtoga kata…, diptih-fotografija s tekstom, digitalna fotografija (Zagreb, Prečko: 4. 4. 2020., 15:48; 25. 4. 2020., 13:01), digitalni tekst (23. 4. 2020.)
Trokuti, elipse, pravokuti
Pogledi s četvrtoga kata
Proljeće u vrijeme korone
Tijek života i igre oblikā…
Mtd, 23. 4. 2020.
Čini mi se da sam u procesu (samo)oblikovanja ovoga diptiha (uz memorirane osjetilne zapise mirisa biljaka i zemlje, cvrkuta ptica, lajanja psa, vjetra…), sukladno s autorom knjige Ikigai, prepoznala prisutnost svih pet stupova osjećaja ikigaija, uključujući one koji autor naziva „započinjanje malim koracima“ i „otpuštanje jastva“.
U svakom slučaju, poznata su nam mišljenja liječnika i psihologa o pozitivnome djelovanju prirode na, primjerice tjeskobu i depresiju. A osobno vjerujem da u stanju bezvoljnosti, pretjerane zabrinutosti ili napetosti – prirodno okruženje djeluje na nas pozitivno i smirujuće, jer našu pozornost usmjerava (umjesto isključivo na same sebe i svoje konflikte) na bogatstvo raznolikosti i sveukupan sklad u prirodi, njene kontinuirane i pouzdane cikličke mjene i uvijek ponovnu obnovu te na njenu prilagodljivost i izdržljivost.
Poziv umjetnicima – Selfie “Corona 2020“
Posljednja moja aktivnost u virtualnim umjetničkim događanjima vezanim uz reakcije umjetnika na globalni problem koronavirusa bio je odgovor na Facebook poziv španjolske umjetnice i edukatorice Pilar Viviente za sudjelovanje u njenom projektu Self-Portraits “Corona 2020”[3].
Rado sam joj se pridružila svojim kratkim „popratnim tekstom“.
No, vrlo nevoljko sam poslala osnovni prilog izložbi – svoj crno-bijeli autoportret u formi „selfija“ snimljenoga mobitelom. Zbog nedostatka vremena morala sam odustati od ideje puno izglednijega „selfija“ snimljenoga fotoaparatom.
(Draga Pilar, ovo je moj prvi i zasad jedini „selfie“, isključivo za tvoju izložbu 😊. Nažalost, uopće mi ne liči 🙁. Ovih sam dana maksimalno okupirana pokretanjem svoga bloga, tako da je ovo sve što sada mogu učiniti.)
Ne odaje ni moj trenutačan izgled ni uobičajeno „držanje“. Možda tek moj tihi otpor negativnome.
Naknadno sam taj crno-bijeli „selfie kao neautentičan autoportret“ zamijenila drugom, nešto objektivnijom verzijom. Sad je to crno-bijela fotografija s detaljima u boji – detaljima mojih autentičnih fotografija-pjesama u pozadini.
| Ovo NE! vrijeme korone Samo snažnije me veže Uz umjetnost i prirodu I ljude koje volim. Mtd, 21. 5. 2020. |
The NO! time of Corona Only brings me closer To my art and the arts, Nature and people I love. Mtd, 21. 5. 2020 |
Ovom objavom završavam pregled crtica iz moga osobnog ali i zajedničkoga proživljavanja-preživljavanja i traženja odgovora na izazove u razdoblju nesumnjivo obilježenome koronavirusom.
Pregled nekoliko dječjih „likovnih crtica“ slijedi u četvrtom postu: primjeri dječje potrebe za osobnim stvaralačkim izrazom čak i u vremenu i okružju s privremeno ograničenim mogućnostima.
Bilješke: